Završne poruke zahtijevaju dramatično različite pristupe ovisno o dobi i stupnju razvoja primatelja. Ono što tješi odraslu osobu može traumatizirati dijete, a ono što umiruje tinejdžera može se odrasloj osobi činiti pokroviteljskom. Razumijevanje ovih razlika ključno je za izradu poruka koje uistinu pomažu.

Ovo je čest izazov koji utječe na to kako ljudi pristupaju posthumnoj komunikaciji. Razumijevanjem temeljnih problema i slijeđenjem provjerenih strategija, možete se uspješno nositi s ovim izazovom i stvarati poruke koje doista služe svojoj svrsi.

Taj se izazov očituje na nekoliko načina: ljudi se mogu mučiti odakle započeti, osjećati se preplavljenim složenošću ili brinuti hoće li pogriješiti. Čini se da su ulozi visoki jer se konačne poruke ne mogu revidirati niti o njima raspravljati nakon isporuke, zbog čega se svaka riječ čini važnom.

Ovaj korak uključuje pažljivo razmatranje vašeg pristupa i implementaciju strategija koje će vam pomoći da stvorite smislene, učinkovite konačne poruke. Odvojite vrijeme da razmislite kako se to odnosi na vašu konkretnu situaciju i odnose.

Pogreška #1: Ne uzimajući u obzir perspektivu primatelja

Ova uobičajena pogreška može potkopati učinkovitost vaše konačne poruke i stvoriti neželjene posljedice za primatelje.