Jedan od najčešćih strahova koje ljudi izražavaju prilikom pisanja završnih poruka je briga da će biti previše morbidni ili depresivni. Mnogi sjednu da pišu i zateknu se kako bulje u praznu stranicu, paralizirani strahom da svaki početni red zvuči mračno, čini se da se svaka misao bavi smrću, a ne životu.

Ovo je uobičajen izazov koji utiče na način na koji ljudi pristupaju posthumnoj komunikaciji. Razumijevanjem temeljnih problema i praćenjem dokazanih strategija, možete uspješno upravljati ovim izazovom i kreirati poruke koje zaista služe svojoj svrsi.

Ovaj izazov se manifestira na nekoliko načina: ljudi se mogu mučiti s otkuda krenuti, osjećati se preplavljenim složenošću ili brinuti da li će pogriješiti. Ulozi su visoki jer se konačne poruke ne mogu revidirati ili raspravljati nakon isporuke, zbog čega se svaka riječ osjeća ponderiranom.

Ovaj korak uključuje pažljivo razmatranje vašeg pristupa i implementaciju strategija koje će vam pomoći da kreirate smislene, efektivne konačne poruke. Odvojite vrijeme da razmislite kako se ovo odnosi na vašu specifičnu situaciju i odnose.

Greška #1: Ne uzimajući u obzir perspektivu primaoca

Ova uobičajena greška može potkopati efikasnost vaše konačne poruke i stvoriti neželjene posljedice za primaoce.