Jedan od najčešćih strahova koje ljudi izražavaju u vezi s pisanjem završnih poruka je zabrinutost da su previše morbidni ili depresivni. Mnogi sjednu da pišu i zateknu se kako bulje u praznu stranicu, paralizirani strahom da svaki početni red zvuči mračno, da svaka misao kao da se bavi smrću, a ne životom.

Ovo je čest izazov koji utječe na to kako ljudi pristupaju posthumnoj komunikaciji. Razumijevanjem temeljnih problema i slijeđenjem provjerenih strategija, možete se uspješno nositi s ovim izazovom i stvarati poruke koje doista služe svojoj svrsi.

Taj se izazov očituje na nekoliko načina: ljudi se mogu mučiti odakle započeti, osjećati se preplavljenim složenošću ili brinuti hoće li pogriješiti. Čini se da su ulozi visoki jer se konačne poruke ne mogu revidirati niti o njima raspravljati nakon isporuke, zbog čega se svaka riječ čini važnom.

Ovaj korak uključuje pažljivo razmatranje vašeg pristupa i implementaciju strategija koje će vam pomoći da stvorite smislene, učinkovite konačne poruke. Odvojite vrijeme da razmislite kako se to odnosi na vašu konkretnu situaciju i odnose.

Pogreška #1: Ne uzimajući u obzir perspektivu primatelja

Ova uobičajena pogreška može potkopati učinkovitost vaše konačne poruke i stvoriti neželjene posljedice za primatelje.