Dobronamjerne završne poruke mogu nenamjerno izazvati bol, krivnju ili traumu kod primatelja kada uključuju određene fraze, teme ili emocionalni sadržaj koji stvara trajnu štetu, a ne utjehu. Za razliku od razgovora, konačne poruke ne mogu se razjasniti, ispričati se ili povući.

Ovo je čest izazov koji utječe na to kako ljudi pristupaju posthumnoj komunikaciji. Razumijevanjem temeljnih problema i slijeđenjem provjerenih strategija, možete se uspješno nositi s ovim izazovom i stvarati poruke koje doista služe svojoj svrsi.

Taj se izazov očituje na nekoliko načina: ljudi se mogu mučiti odakle započeti, osjećati se preplavljenim složenošću ili brinuti hoće li pogriješiti. Čini se da su ulozi visoki jer se konačne poruke ne mogu revidirati niti o njima raspravljati nakon isporuke, zbog čega se svaka riječ čini važnom.

Ovaj korak uključuje pažljivo razmatranje vašeg pristupa i implementaciju strategija koje će vam pomoći da stvorite smislene, učinkovite konačne poruke. Odvojite vrijeme da razmislite kako se to odnosi na vašu konkretnu situaciju i odnose.

Pogreška #1: Ne uzimajući u obzir perspektivu primatelja

Ova uobičajena pogreška može potkopati učinkovitost vaše konačne poruke i stvoriti neželjene posljedice za primatelje.