Za roditelje koji planiraju poruke kroz djetinjstvo,

Najefikasniji pristup uključuje kreiranje više slova prilagođenih različitim razvojnim fazama. Jedno sveobuhvatno pismo neće poslužiti djetetu od šeste godine do odrasle dobi. Umjesto toga, isplanirajte niz poruka koje se susreću s vašim djetetom gdje se ono nalazi kognitivno i emocionalno u svakoj značajnoj dobi. Ova strategija, podržana istraživanjem o žalosti iz djetinjstva, pruža stalnu vezu uz poštovanje njihove sposobnosti da shvate gubitak, smrt i vašu stalnu ljubav.

Razumijevanje kognitivnog razvoja ključno je za efikasnu posthumnu komunikaciju s djecom. Evo kako prilagoditi svoje poruke svakoj fazi:

Uzrast 3-5 godina: Preoperativna faza

Djeca ovog uzrasta razmišljaju konkretno i bore se sa apstraktnim pojmovima poput "zauvijek". Oni mogu vjerovati da je smrt reverzibilna ili privremena. Poruke bi trebale biti vrlo jednostavne, fokusirane na konkretnu sigurnost i izbjegavati zbunjujuće eufemizme. Primjer: "Ne mogu više biti s tobom jer je moje tijelo prestalo da radi. Ali uvijek ću te voljeti. Mama/tata će se brinuti o tebi."

Uzrast 6-8: Konkretni operativni početak

Djeca počinju razumjeti trajnost smrti, ali mogu imati magično razmišljanje o tome šta ju je uzrokovalo. Potrebno im je eksplicitno uvjeravanje da ništa što su učinili, mislili ili rekli nije uzrokovalo vašu smrt. Uključite specifična sjećanja i konkretne izraze ljubavi. Primjer: "Sjećaš li se kada smo izgradili tu tvrđavu od ćebe? Volio sam te gledati kako se smiješ. Nisam više živ, ali ta sjećanja su stvarna i možeš ih zadržati zauvijek."

Uzrast 9-12 godina: Konkretna operativna zrelost

Djeca mogu shvatiti složenije emocionalne koncepte i buduće implikacije. Oni razvijaju identitet nezavisno od roditelja, ali im je i dalje potrebna sigurnost vezanosti. Poruke mogu uključivati detaljnija objašnjenja, priznanje njihove tuge, smjernice za predstojeće izazove i afirmaciju njihove ličnosti u nastajanju. Primjer: "Znam da si vjerovatno ljut što nisam tu zbog tvojih bejzbol utakmica. U redu je. I ja sam ljut. Ali želim da znaš koliko sam ponosan na tvoju odlučnost. Ne odustaješ, čak i kada su stvari teške."

Teorija privrženosti Johna Bowlbyja nam govori da roditelji služe kao djetetova "sigurna baza"—temelj iz kojeg istražuju svijet i u koji se vraćaju za utjehu. Kada roditelj umre, djeca gube ovaj primarni izvor sigurnosti. Vaša posmrtna pisma ne mogu zamijeniti vaše fizičko prisustvo, ali mogu pružiti trajni dokaz vaše ljubavi i kontinuirane veze.